Sadržaj
Prisutnost iscjetka nalik bijelom mlijeku i koji može imati neugodan miris, u nekim slučajevima odgovara glavnom simptomu kolpitisa, a to je upala rodnice i vrata maternice koju mogu uzrokovati gljivice, bakterije i protozoe, poput Candida sp., Gardnerella vaginalis i Trichomonas sp.
Da bi otkrio radi li se o kolpitisu, ginekolog mora procijeniti simptome koje je žena predstavila, uz provođenje testova koji omogućuju prepoznavanje znakova upale i zaraznog agensa odgovornog za kolpitis, a mogu se provesti i Schillerov test i kolposkopija. Saznajte više o kolpitisu.
Simptomi kolpitisa
Glavni simptom kolpitisa je bjelkast ili sivkast vaginalni iscjedak, sličan mlijeku, koji ponekad može biti bulozan, iako to nije često. Uz to, neke žene prijavljuju smrad u intimnom području, sličan mirisu ribe, koji postaje još očitiji nakon intimnog kontakta.
Uz iscjedak, liječnik tijekom pregleda može prepoznati znakove sluznice vrata maternice ili rodnice, razlikujući vrste kolpitisa u:
- Difuzni kolpitis, koji je karakteriziran prisutnošću malih crvenih mrlja na vaginalnoj sluznici i cerviksu;
- Žarišni kolpitis, kod kojeg se na sluznici rodnice mogu uočiti okrugle crvene mrlje;
- Akutni kolpitis, koji karakterizira oticanje sluznice rodnice uz prisutnost crvenih točkica;
- Kronični kolpitis, gdje se u rodnici uočavaju bijele i crvene mrlje.
Stoga, ako žena ima bijeli iscjedak, a liječnik utvrdi promjene koje ukazuju na upalu tijekom procjene rodnice i vrata maternice, važno je da se naprave testovi kako bi se utvrdio uzrok kolpitisa i započelo liječenje.
Glavni uzroci
Kolpitis obično uzrokuju mikroorganizmi koji su dio normalne vaginalne mikrobiote, s izuzetkom Trichomonas sp., te da zbog neadekvatnih higijenskih navika, kao što je često korištenje rodnice pod tušem ili nošenje pamučnog donjeg rublja, može se razmnožavati i uzrokovati infekciju i upalu genitalnog područja.
Osim toga, kolpitis se može dogoditi i ako imate više od 4 sata s tamponom unutar rodnice, kao rezultat hormonalnih promjena, upotrebe antibiotika ili spolnog odnosa tijekom menstruacije ili spolnog odnosa bez kondoma.
Važno je da se utvrdi uzrok kolpitisa kako bi liječnik mogao naznačiti najprikladnije liječenje, koje se obično radi uz upotrebu antimikrobnih sredstava kojima je cilj eliminirati suvišni mikroorganizam odgovoran za kolpitis, uz pogodovanje oporavku vaginalnog tkiva i cerviksa. Shvatite kako se vrši liječenje kolpitisa.
Kako znati je li to kolpitis
Uz procjenu simptoma koje je žena prezentirala, ginekolog bi trebao provesti i neke pretrage kako bi provjerio ima li znakova kolpitisa. Dakle, liječnik procjenjuje intimnu regiju, identificirajući znakove upale, kao i provodeći testove i preglede koji pomažu u zaključivanju dijagnoze kolpitisa i identificiranju mikroorganizma odgovornog za upalu, što je najviše naznačeno:
- PH test: veći od 4,7;
- 10% KOH test: pozitivan;
- Svježi pregled: koji se radi na analizi uzorka vaginalnih sekreta i koji, u slučaju kolpitisa, ukazuje na smanjenje laktobacila, poznatih i kao Doderleinovi bacili i rijetkih ili odsutnih leukocita;
- Gram test: koji je napravljen iz analize uzorka vaginalne sekrecije i čiji je cilj identificirati mikroorganizam odgovoran za upalu;
- Test urina tipa 1: koji može ukazivati na prisutnost znakova koji ukazuju na infekciju, uz prisutnost Trichomonas sp., koja je jedna od odgovornih za kolpitis;
- Schillerov test: u kojem liječnik propušta tvar s jodom s unutarnje strane rodnice i vrata maternice, utvrđujući moguće promjene na stanicama koje ukazuju na infekciju i upalu;
- Kolposkopija: koja je najprikladniji test za dijagnosticiranje kolpitisa, jer omogućuje liječniku da detaljno procijeni vulvu, rodnicu i cerviks, a moguće je prepoznati i znakove koji ukazuju na upalu. Shvatite kako se radi kolposkopija.
Uz ove testove, liječnik može provesti i Papa test, koji je poznat i kao preventivni test, međutim ovaj test nije prikladan za dijagnozu kolpitisa, jer nije specifičan i ne pokazuje znakove upale ili infekcije vrlo dobro. .
Neki od testova za koje se zna da se zna je li riječ o kolpitisu mogu se provesti tijekom konzultacija s ginekologom, a osoba ima rezultat tijekom konzultacija, međutim drugima je potreban uzorak prikupljen tijekom konzultacija da se pošalje u laboratorij kako bi se mogli analizirati i može imati dijagnozu.