Sadržaj
Touretteov sindrom je neurološka bolest zbog koje ljudi izvode impulzivne, česte i ponavljane radnje, poznate i kao tikovi, što zbog neugodnih situacija može otežati socijalizaciju i pogoršati kvalitetu života osobe.
Tikovi sindroma Tourette obično se pojavljuju u dobi od 7 do 11 godina, počevši od jednostavnih pokreta, poput treptanja očima ili pomicanja ruku i ruku, koji se zatim pogoršavaju, ponovljenim riječima, naglim pokretima i zvukovima poput lajanja , gunđati, vikati ili psovati, na primjer.
Neki su ljudi u stanju suzbiti tikove tijekom socijalnih situacija, ali drugima je teško kontrolirati ih, pogotovo ako su u razdoblju emocionalnog stresa, što im može otežati školski i profesionalni život. Jedna od čestih posljedica je izolacija koja uzrokuje intenzivnu patnju.
Kako prepoznati sindrom
Simptome Touretteova sindroma obično u početku vide učitelji koji primjećuju da se dijete počinje neobično ponašati u učionici.
Neki od ovih znakova i simptoma mogu biti:
Motorni tikovi
- Treptaj oka;
- Nagnite glavu;
- Slegni ramenima;
- Dodirnite nos;
- Praviti grimase;
- Pomaknite prste;
- Napravite opscene geste;
- Udarci nogom;
- Protresanje vrata;
- Udari u prsa.
Vokalni tikovi
- Psovanje;
- Štucanje;
- Kriknuti;
- Pljunuti;
- Clucking;
- Kukati;
- Zavijanje;
- Pročistiti grlo;
- Ponovite riječi ili fraze;
- Koristite različite tonove glasa.
Ovi se simptomi ponavljaju i teško ih je kontrolirati, a uz to se s vremenom mogu razviti u različite tikove. Tikovi se obično javljaju u djetinjstvu, ali mogu se prvi put pojaviti do 21. godine.
Tikovi također imaju tendenciju nestajati kada osoba spava, uz konzumiranje alkoholnih pića ili u aktivnosti koja zahtijeva veliku koncentraciju i pogoršava se u stresu, umoru, tjeskobi i uzbuđenju.
Kako potvrditi dijagnozu
Da bi dijagnosticirao ovaj sindrom, liječnik će možda morati promatrati obrazac kretanja, koji se obično događa nekoliko puta dnevno i praktički svaki dan tijekom najmanje jedne godine.
Nisu potrebni posebni testovi za identificiranje ove bolesti, ali u nekim slučajevima neurolog može naručiti magnetsku rezonancu ili računarsku tomografiju, na primjer, kako bi provjerio postoji li mogućnost da se radi o nekoj drugoj neurološkoj bolesti sa sličnim simptomima.
Što uzrokuje sindrom
Touretteov sindrom je genetska bolest, češća u ljudi iste obitelji i još nije poznato koji je točno njezin uzrok. Postoje izvještaji o osobi kojoj je dijagnosticirana nakon što je zadobila ozljedu glave, ali infekcije i srčani problemi također su češći u istoj obitelji. Više od 40% pacijenata također ima simptome opsesivno-kompulzivnog poremećaja ili hiperaktivnosti.
Kako se vrši liječenje
Touretteov sindrom nema lijeka, ali se može kontrolirati pravilnim liječenjem. Liječenje mora voditi neurolog i obično započinje tek kada simptomi bolesti utječu na svakodnevne aktivnosti ili ugrožavaju život osobe. U takvim se slučajevima liječenje može obaviti sa:
- Neuroleptički lijekovi: poput haloperidola ili pimozida, koji blokiraju neurotransmitere u mozgu odgovorne za pojavu tikova;
- Antidepresivi: poput fluoksetina, koji smanjuju simptome tuge i tjeskobe koji mogu izazvati tikove;
- Injekcije botoksa: koriste se u motoričkim tikovima za paraliziranje mišića zahvaćenih pokretima, smanjujući pojavu tikova;
- Lijekovi koji inhibiraju adrenergike: poput klonidina ili gvanfacina, koji pomažu u kontroli simptoma u ponašanju kao što su impulzivnost i napadi bijesa, na primjer.
Međutim, ovi lijekovi ne tretiraju sve vrste tikova Touretteovog sindroma, pa bi stoga moglo biti važno konzultirati se s psihologom ili psihijatrom radi psihoterapije ili bihevioralne terapije na kojima se obučavaju načini za kontrolu tikova bolesti.
Treba li dijete prestati učiti?
Dijete kojem je dijagnosticiran Touretteov sindrom ne treba prestati učiti, jer ima svu sposobnost učenja, kao i sva ostala koja nemaju ovaj sindrom. Dijete može i dalje pohađati normalnu školu, bez potrebe za posebnim obrazovanjem, ali treba razgovarati s učiteljima, koordinatorima i ravnateljima o djetetovom zdravstvenom problemu kako bi mogli pozitivno pomoći u njegovom razvoju.
Redovito informiranje učitelja, kolega iz razreda i roditelja o simptomima i liječenju ovog sindroma pomaže djetetu da bude razumljivo, izbjegavajući izolaciju koja može dovesti do depresije. Lijekovi mogu biti korisni za kontrolu tikova, ali sesije psihoterapije također su temeljni dio liječenja, jer dijete zna za svoj zdravstveni problem i ne može ga u potpunosti kontrolirati, često se osjećajući krivim i neadekvatnim .